недеља, 20. април 2008.

Narodno veselje planinara, bajkera i lepotica na Divčibarama


Iz trenutka u trenutka, buka se u centru Divčibara, kod kampa "Breza", pojačava. Na okupu su se našli motoristi iz Srbije, Bosne, Makedonije, Hrvatske, Bugarske i Mađarske. Ovo je treći moto skup na Divčibarama, u organizaciji valjevskog moto kluba "Slou vils".

Centrom i okolinom bruji veliki broj lakih i teških motora. Druže se, uživaju u prirodi i svojim moćnim mašinama, kao i promociji suvozača, prelepih devojaka.

-Došli su i prijatelji iz Hrvatske, sa sve šahovnicom. Očekujem i stotinak motora iz Bosne. Dok se drugi razdružuju, mi ovde gledamo da se udružujemo, da pravimo jednu sasvim drugu lepu priču - kaže stari bajker Ljubiša Bajić iz Valjeva, vođa kluba "Slou vils", jedan od osnivača Moto saveza Srbije i inicijator ovakvih okupljanja motorista po čitavoj Srbiji, ali i Rusiji, Nemačkoj.

Malo dalje, planinari "Pobede" uživaju u zasluženom ručku nakon uspona na Povlen. Da bi ugođaj bio potpun, na livadi pored razbacanih, umazanih plastičnih tanjira sa ostacima pasulja, kreće kolo.

Da bi narodno veselje bilo potpuno, pobrinuli su se opštinski čelnici, izborom za mis "Beli narcis". Šesnaestogodišnje devojčice, čiji roditelji sa ponosom sede u prvim redovima ispod šatre na livadi na kojoj "stručni žiri" sastavljen od estradnih zvezdi u klimaksu i novinara specijalista za ratna žarišta pravi uži izbor za lepoticu. U pauzi, šatra se klima u ritmu Kebinih hitova.






субота, 19. април 2008.

Kretanje cene nafte na svetskom tržištu


Cena sirove nafte ponovo je prešla crtu od 100 dolara za barel. Na berzi u Njujorku, ovih dana, prodavala se za 115,21 dolar za barel. Uzork novog poskupljenja objašnjava se objavljivanjem izveštaja američkog ministarstva energetike u kome je prikazan veliki pad zaliha nafte u SAD i stepena iskorišćenosti kapaciteta u američkim rafinerijama.

Razlozima poskupljenja "crnog zlata" bavi se "The New York Times" u svom online izdanju. Oni navode podatak da je za osam godina, barel nafte sa 16 dolara, skočio na 100 dolara. Objašnjavajući ovaj fenomen, "The New York Times" navodi rastuće potrebe tržišta Indije i Kine, kao i krizna žarišta u Iraku i Nigeriji. Najveći proizvođač nafte je Saudijska Arabija, a u SAD-u se dnevno potroši 20,6 miliona barela dnevno, piše ovaj američki dnevni list.

Jedan od sajtova koji se bave analizom tržišta energenata bavi se, između ostalog, i i istorijskom dimenzijom ovog fenomena. Ovde su posebno su analizirani periodi kriza izazvani ratnim sukobima u područjima bogatim naftnim nalazištima, kao i uloga OPEC-a u kontroli cene nafte na svetskom tržištu. Prema njihovim izvorima, nafta je u petak, 18. aprila bila još skuplja.

Poseban prikaz odnosi se na proizvodnju nafte u Rusiji. U godinama raspada nekadašnjeg SSSR-a, proizvodnja je drastično padala. Najnižu tačku, Rusi su dotakli krajem 90-tih godina, kada je proizvodnja iznosila, oko 600.000 barela dnevno. Iako još uvek nisu dostigli nivo iz 1990, uzlazna putanja govori da će tempom kojim se kreću poslednjih godina, vrlo brzo dostići nivo od pre 18 godina.


U tekstu pod naslovom "Šta to gura cenu nafte na gore", BBS news pokušava da objasni ko gubi, a ko dobija ovakvom cenovnom politikom.

субота, 12. април 2008.

Olimpijska baklja stigla je danas u San Francisko


Demonstranti koji protestvuju protiv politike Kine prema Tibetu, na mostu Golden Gejt, okačili su zastavu Tibeta i razne parole.

"Baklja je stigla u San Francisko pre četiri sata i odmah je stavljena u vozilo. Prebačena je na tajno mesto, rekao je Dejvid Peri, potparol Komiteta San Franciska za prolazak Olimpijske baklje.

Fleš vest




Protivnici kineske politike prema Tibetu protestvuju u San Francisku.

Dolazak olimpijske baklje u San Francisku izazvao žestoke proteste



Olimpijska baklja stigla je danas u San Francisko. Masa demonstranata dočekala je simbol olimpijade, kao i dan pre u Parizu, gde su aktivisti žestoko protestovali protiv politike Kine prema Tibetu.

Demonstranti su se okupili na mostu Golden Gejt, gde su okačili zastavu Tibeta i razne parole.

Život ili smrt za Tibet

Dve osobe su na Golden Gejtu, jednom od najpoznatijih simbola San Franciska. Okačili su zastavu Tibeta i parole:
  • "Jedan svet, jedan san, oslobodite Tibet"
  • "Oslobodite Tibet"
  • "Život damo, Tibet ne damo"



    U Parizu je skup prekinut pet puta, pa je zato u poslednjoj turi vozilo nosilo baklju.
    Policija je ušla u sukobe sa demonstrantima u Londonu. Jedan od njih je pokušao uhvatiti baklju, dok je drugi upotrebio spravu za gašenje požara.
    Nekoliko pobornika za prava Tibetanaca je uhapšeno u evropskim prestonicama. Mnogi Tibetanci su ubijeni ili nestali u sukobima koji ne jenjavaju u ovoj kineskoj pokrajini.


    Organizatori protesta na mostu kažu da "ostaju odani misiji nenasilnog protesta". Oni ističu da je ovo pravi trenutak da pošalju svetu poruku, jer su u centru međunarodne pažnje. "Ovo je situacija - život ili smrt za Tibet", kaže Jančen Lamo, koji se nalazi na čelu organizacije 'Studenti za slobodan Tibet'.

    “Mnogi Tibetanci su ubijeni”, naglašava osamnaestogodišnja Kunga Ješi.

    “Duh olimpijade ujedinjuje sva ljudska bića, ne samo Kineze, znači Amerikance i ceo svet" poruka je Hju Čena, iz San Žozea.

    “Kineski policajci me prate u korak, izbacili su me iz maratona, zajedno sa lokalnim policajcima”, kaže Madžorta Karter, član nevladine organizacije iz Nju Jorka.

    HošinaNoši, poznati aktivista pokazuje svoju solidarnost sa Tibetom, tako što iz rukava vadi zastavu te kineske provincije.


    Demonstranti su šljam

    Baklja na trenutak misteriozno nestaje u obližnjem skladištu. Zvaničnici MOK-a pokušavaju da se dogovore sa gradskim zvaničnicima i policijom o daljoj putanji baklje.

    Sue Veide, potparol kineskog olimpijskog komiteta, izjavljuje za CNN:

    "Ovo su vandali koji nemaju osećaj poštovanja prema tradiciji i redu. Mnogi medju njima poznati su kao problematične osobe i kriminalci. To su osobe lakog morala i narkomani. U Kini bi sa njima završili po kratkom postupku", preti Veide.

    Nekoliko minuta kasnije, masa napada zaprepašćenog Sue Veida. Za trenutak, objektiv kamere hvata telo koje pada i potok krvi na prašini u betonu. Duž avenije Konkord raspoređuju se specijalci u punoj ratnoj opremi. Masa se razilazi.

    Planirana završna ceremonija u gradskoj luci je otkazana. Premeštena je na aerodrom. Baklja je u večernjim satima stavljena direktno u avion, bez prigodne svečanosti.

    недеља, 6. април 2008.

    Šustikla kao obavezni ukras u prošlosti srpskog doma



    Sedamdesetih godina prošlog veka, obavezni detalji u srpskom domu bile su šustikle, korpice sa uredno poređanim plastičnim bananama, pomorandžama, jabukama, grožđem... U spavaćim sobama, na bračnim krevetima, uredno zategnutih jorgana presvučenih zenanom, šepurile su se lutke donete iz Italije.

    Lutke nisu bile namenjene dečijoj igri. Bile su obavezan ukras na sredini kreveta, sa pažljivo raširenim bogatim kičastim suknjama u obliku lepeze. Razlikovala su se dva osnovna modela. Plavuša sa bogatom natapiranom pundjom i crnka, sa isto tako bogato natapiranom pundjom. Deci je bilo zabranjeno da se igraju sa ovom igračkom. Teta kod koje su došli u goste, najpre bi im sa ponosom pokazala pokret koji je potrebno izvesti kako bi lutka zaplakala ili izgovorila mama, a onda bi sa ledenim smeškom, strogo zaustavila rukicu koja bi pokušala da uzme lutku u naručje.

    Na televizorima u dnevnoj sobi pored kojih se porodica okupljala u vreme drugog dnevnika ponosno se šepurila šustikla, ponos svake domaćice u Srbiji. Ona koja je bila vešta i vredna da štanca komplikovane rukotvorine, a zatim ih što čvršće uštirka(deca su ih zbog čvrstoće, krišom koristila kao preteču frizbija), imala je bolji status medju košinicama i rodbinom. Za muževe ne znam.

    Kao što kaže autor sajta Vukajlija, veoma je bio bitan i položaj šustikle na TV-u. Detalj je postavljen tako da nervira ukućane, jer je ćošak prekrivao delić vrha ekrana. Bitna je estetika, bio je neoborivi arhument domaćice.

    Ovo nije kraj. Na šustikli je stajala plastična gondola, takođe, doneta iz Trsta.

    Za neke na sreću, a za neke nažalost, lutka koja mamače, gondola i korpa sa plastičnim voćem nestale su iz većine srpskih domova. Šustikle su herojskom borbom srpskih domaćica opstale. U nekim domovima još uvek i na televizorima. Predan rad vidljiv je i na naslonima i rukohvatima rustičnih fotelja, šamlicama, komodama, vitrinama.. Kada se služi slatko i kafa, ispod poslužavnika je obavezna šustikla, kao i ispod pepeljara.

    Nepošteno bi bilo zapostaviti ulogu resa na tepisima. Ne mali broj domova posedovao je ćešljeve koji su isključivo služili za češljanje resa. Ja sam imala tu čast da vodim računa o pravilnom rasporedu belih niti na brojnim tepisima koji su, prema jednom od osnovnih pravila estetike u srpskim domovima prekrivali svaki centimetar parketa (kako se sjajno lakirana površina ne bi uništila). Zato je, naravno, bilo kulturno izuvati se ispred ulaznih vrata domaćina u čiju kuću ulazite.

    Za kraj ostavljam meni omiljene lustere. Oni su se, doduše, pojavili nešto kasnije, ali, svakako su nezaboravni. Moje uverenje da se nikad više neće pojaviti takav kič, demantovali su me već prošle godine izlozi skupih, stranih radnji u prestonici. Sa plafona luksuzno opremljenih prostora počela su da vise ista ona čuda koja su 80'tih godina bila obavezan horor element u svakom domu kod nas. Posebna je umetnost bila čišćenje ovih čuda. Da objasnim. Sa glavne šipke grana se 12'tak grana, na čijim krajevima su postavljene po dve staklene čašice. U sredini čašica su imitacije stilizovanih sijalica u obliku sveća. Za čišćenje je bilo potrebno pola dana, naravno, viseći izvijenih ruku na kuhinjskoj stolici. Da mi je današnja pamet i iskustvo, skinula bih luster sa kuke koja je visila sa plafona i potopila ga u punu kadu vode u kojoj je rastopljen Radion.

    субота, 5. април 2008.

    Kako do diplome HR stručnjaka?

    S obzirom da je HR relativno nova naučna disciplina u našoj zemlji, ponuda domaćih univerzitetskih ustanova na kojima se može izučavati je relativno skromna. Ukoliko se potraga usmeri ka master i specijalističkim studijama, rezultat se sužava na nekoliko adresa:


    Na Infostudu data je ponuda "English school of Business" koja nudi sticanje zvanja mastera. Namenjena je, kako se ističe, onima koji se već bave HR-om u kompanijama, kao i onima koji nameravaju da svoju karijeru usmere u tom pravcu. Za tričavih 640.000 dinara, nakon 15 meseci dobijaju se dve medjunarodne diplome- Linkoln univerziteta i univerzita "International Human Resources".

    Ukoliko se uzme u obzir naziv predmeta, dakle, oblasti koje se izučavaju, primat bi, svakako, dala Tehničkom fakultetu u Novom Sadu. U studijskoj grupi "Odnosi sa javnošću u funkciji menadžmenta ljudskih resursa" obavezan predmet je menadžment ljudskih resursa. Proučavaju se i odnosi sa javnošću, online PR, izrada i primena PR plana.

    I u drugoj studijskoj grupi izučavaju se interesantne i praktične oblasti, poput, planiranja ljudskih resursa i razvoj karijere. Naravno, sam naziv predmeta može biti šarena laža i bez konkretnijeg upoznavanja sa tematikom, odluka, svakako, ne bi se mogla doneti samo na osnovu ovog kriterijuma.

    Na jednom od topika foruma Megatrend univerziteta, taksativno su nabrojane razlike između ponude na FON-u i Megatrendu.

    Na sajtu FON-a istaknuto je i radno vreme službe koja je zadužena za pružanje informacija budućim postdiplomcima. Kada sam zakucala na ova vrata, uputili su me da odem na sajt i pogledam šta me interesuje!!! Možda sam došla u vreme pauze, ili nisam pogodila dobar dan?

    Uprkos prvom lošem iskustvu sa osobljem FON-a, validnost diplome i ne tako loš izbor oblasti koje se izučavaju (uz ogradu da ovaj podatak treba proveriti), usmeriće me, najverovatnije, ka FON-u.

    Za malo da zaboravim i Zaječar. "Tamo daleko" naslovila bih naziv ponude Fakulteta za menadžment u Zaječaru (Megatrend univerzitet).

    петак, 4. април 2008.

    Moja Carmina Burana


    Prvi put, Carminu Buranu slušala sam pre dvadesetak godina, kao student. Opera u kojoj su glavni izvodjači hor i orkestar, bez uobičajene scenografije i pesme otpevane na latinskom, priznajem, ostavile su me ravnodušnom.

    Toliko da sam mislila da nikad više neću odvojiti vreme za nju. Prevarila sam se.


    Drugi put, ponovo do Sava Centra i scenske kantate Karla Orfa, odvela me je moja Jelena koja je izabrana da peva u horu koji je nastupao. Zbog gužve na poslu nisam nabavila karte, stigla sam u poslednjem trenutku. Nije bilo mesta za sedenje, sala je bila dupke puna. Stajala sam uz bočni zid još zadihana, umorna, ali kao i svaka majka spremna da isprati uspeh svog deteta.


    Prvi gromoglasni zvuci orkestra i hora iznenada su me izbacili iz ravnoteže. Muzika me je sčepala i nije puštala do kraja. Grč u grlu preteći je punio suzama moje oči. Da me nije bilo sramota ljudi oko mene, zaplakala bih, sigurno.


    Uz to, osećala sam kao da je Jelena sama na sceni, a ne jedna od preko 600 izvođača na sceni. Od tada, O, Fortuna i Ecce gratum su zvuci sa posebnom simbolikom.


    Naravno, kada je krajem marta najavljeno izvodjenje Carmine Burane, ponovo sam se obrela u Sava Centru. Sada sa već bogatijim predznanjem, kako muzičkim, tako i opštim. Ali, ovo je bila prilika da naučim i nešto novo. Muzika koja nagoveštava herojsku, ozbiljnu temu i nepoznavanje latinskog, doveli su me u zabludu. Reč je o pesmama sa ljubavnom tematikom, čije tekstove smo pratili preko video bima postavljenog u sali.


    Ovoga puta, nažalost, muzika me nije "podigla". Možda, zato što sam bila suviše daleko od bine, a verovatnije, jer Jelena nije bila na sceni. Kao nešto lepo i novo doživela sam glas Sofije Pižurice, soprana. Ova mlada umetnica bila je daleko bolja od svoje starije i iskusnije koleginice, koja je kao jedan od tri solista nastupila pre pet godina u istoj ulozi. Naravno ovo je bila prilika da još jednom vidim na delu majstora Bojana Suđića.